Priručnik za vlasnike kućnih ljubimaca

PROTIV MAČJIH ZARAZNIH BOLESTI

CIJEPLJENJE PROTIV BJESNOĆE nije za mačke zakonom obvezujuće, ali je preporučljivo za sve mačke koje izlaze izvan stana jer je mačja narav lovačka, veoma često i ratnička pa su izgledi za zaražavanje virusom putem ugriza i krvnog kontakta znatni. Pošto je bolest zarazna i za ljude te neizlječiva i smrtnog ishoda veoma su jaki razlozi u prilog redovitom cijepljenju.panleukopenije.
KAKO?
Protiv bjesnoće moguće je cijepiti životinje starije od 3 mjeseca te cijepljenje treba ponavljati u intervalima koje savjetuje proizvođač vakcine (1 – 3 godine).
Mačići se mogu cijepiti prvi puta protiv zaraznih bolesti u dobi od 9 tjedana te ih treba docijepiti za 3 tjedna. Ako se radi o starijoj životinji koja nije ranije vakcinirana protiv zaraznih bolesti cijepi se također dvokratno sa stankom od 3 tjedna. Kasnije tijekom života potrebno je cijepljenje ponavljati u razmacima od godine dana.
ZAŠTO?
Bjesnoća je, kao što već napisah, zaraza ljudi i životinja koja uzrokuje smrt.
Virusni rinotraheitis, kaliciviroza i kanleukopenija mačaka su česte i vrlo zarazne bolesti koje se ponekad munjevito šire među mačkama, teško se liječe, izazivaju uginuća i u slučajevima preboljenja često ostavljaju posljedice.

KAKVE BOLESTI – ZANIMLJIVOSTI
VIRUSNI RINOTRAHEITIS MAČAKA: Bolest i uzročnik opisani su prvi put 1958. godine. Virus preživljava u okolini prilično dugo: na 4°C 154 dana, na 25°C 33 dana pri pH7,2.
Izvor zaraze su zaražene mačke koje pokazuju ili ne pokazuju znakove bolesti. Uzročnika izlučuju suzama, iscjetkom iz nosa i slinom. Nakon zaraženja bolest se pojavi obično za 2 – 5 dana. Težina stanja može varirati od neprimjetnih znakova do uginuća. Ponekad mogu oboliti cijele zajednice. Oboljele mačke obično dobiju povišenu temperaturu, kišu, sline, suze im se oči, pojavi se iscjedak iz nosa, otežano dišu, izgube apetit i mršave. Pojave se ojedine u usnoj šopljini. Bolest obično traje 2 – 3 tjedna.

KALICIVIROZA MAČAKA: Veoma često je klinički nemoguće razlikovati ovu bolest od rinotraheitisa.
Izvor zaraze su naravno zaražene mačke: izlučuju uzročnika u iscjetku iz oka, nosa i usta. Pošto virus preživljava u okolini desetak i više dana lako je moguće i zaražavanje putem hrane, vode, posuđa, ruku, odjeće, ležaja, kaveza … Pri kihanju česticama sline virus može doseći i udaljenost od 2 metra leteći zrakom. Najčešće obolijevaju mladunčad i necijepljene mačke, osobito u skloništima i zajednicama u kojima je mnogo životinja. Bolest uzrokuje oštećenja sluznice usta, kihanje, upalu oka, upalu pluća, ponekad nos prekriju kraste.

PANLEUKOPENIJA MAČAKA: Uzročnika bolesti znamo od 1928. godine. Virus je prilično otporan pa je širenje bolesti posredno kontaminiranom sredinom, hranom i posuđem značajno. Virus je prisutan u izmetu, mokraći, nosnom iscjetku i ispljuvku.
Znakovi bolesti obično se pojave 4 – 10 dana po zaražavanju. Slika može varirati od naprasnog uginuća preko povraćanja sluzi, jake snuždenosti, životinja želi ali ne pije, drži se pogrbljeno zbog bolova u trbuhu. U početku je tjelesna temperatura povišena, ali naglo spadne ispod normalne. U krvnoj slici znatan je pad broja leukocita po kojem je bolest i dobila ime. Životinje koje prebole 9 dana imaju izgleda za oporavak. Ponekad je smrtnost i 100%. Moguće je zaražavanje plodova prije poroda.

Prva pomoć

Preuzmite Prvu pomoć za vašeg kućnog ljubimca        FirstAidKit